Proaktivna, pozitivna reakcija na promjene te rast i cjeloživotno učenje tajna su uspješnih ljudi. Umjesto potrebe za dokazivanjem vlastitih sposobnosti, oni posvećuju više pozornosti svojem razvoju, te ujedno vjeruju da paci predstavljaju priliku za novo učenje i izazov. Iako poduzeća mnogo ulažu u različite programe razvoja kompetencija voditelja, istraživanja su pokazala da investicija u te programe nisu značajno poboljšale učinkovitost vođenja, odnosno da čak 70 % nisu bile učinkovite (Gottfredson i Reina, 2020.). Što je uzrok tome, što uzrokuje da se voditelji susreću sa sličnim situacijama, ali ih vrlo različito shvaćaju te na njih različito reagiraju?
Uzmimo primjer reakcije dva različita voditelja, koji se susreću s istom situacijom (npr. neslaganje podređenog). Prvi voditelj situaciju može vidjeti kao prijetnju koja sputava njegov autoritet; a drugi pak kao priliku za učenje i daljnji razvoj. Odgovor na gore postavljeno pitanje temelj je učinkovitog vođenja = mentalni sklop voditelja. Mentalni sklop su mentalitetne leće, odnosno kognitivne sheme, koje diktiraju kako svoj svijet vidimo i shvaćamo. On utječe na to kako razmišljamo i osjećamo te na to kako se u danoj situaciji ponašamo. Jednostavno, mentalni sklop vodi ono što voditelji rade i zašto.
Carol Dweck, profesorica socijalne psihologije na sveučilištu Stanford, dugi je niz godina proučavala vrste mentalnih sklopova te definirala da postoje dvije glavne vrste mentalnih sklopova: fiksni mentalni sklop i razvojni mentalni sklop. Voditelji s fiksnim mentalnim sklopom vjeruju kako su inteligencija i ličnost nešto nepromjenjivo, naime talenti su urođeni, a granica njihovog razvoja vrlo je ograničena. S druge strane su pak voditelji s razvojnim mentalnim sklopom, koji vjeruju kako učimo tijekom cijelog života, da nova iskustva, izazovi, spoznaje, pa čak i paci, mogu nanovo oblikovati našu inteligenciju, karakter i kreativnost.
Tijekom desetljeća istraživanja bilo je utvrđeno da su voditelji s razvojnim mentalnim sklopom spremniji prihvatiti izazove, iskorištavaju povratne informacije, donose najučinkovitije strategije rješavanja problema, podređenima daju povratne informacije o razvoju te ustrajno teže ka ostvarenju ciljeva. S druge strane pak voditelji s fiksnim mentalnim sklopom ne vjeruju kako napor i ustrajnost čine razliku. I kod definiranja problema voditelji s fiksnim mentalnim sklopom često će se više usredotočivati na druge, nego na stvarni problem. Pojedinci, odnosno voditelji s fiksnim mentalnim sklopom vjerojatnije će doživljavati više neugodnih osjećaja, poput straha (npr. od neuspjeha, promjena), ljutnje (npr. okrivljavanje drugih) i srama (npr. da su lošiji od drugih, da ne mogu sami).
Mentalni sklop voditelja je dakle vrlo važan za uspjeh poduzeća i za predanost zaposlenika, on naime utječe na to kako voditelji surađuju s drugima, kako uspješnije upravljaju promjenama te koliko učinkovito obavljaju svoje zadatke vođenja.
