DOBA Znanja

Što je mikroučenje?

Mikroučenje definiramo kao strategiju samostalnog učenja kratkih, jasno definiranih sadržaja s ciljem stjecanja specifičnog znanja i kompetencija u vezi s postavljenim ciljevima učenja. Značajne karakteristike mikroučenja su:

• usredotočenost na jasan i usko definiran (specifičan) sadržaj za učenje te s njime povezanim ciljem učenja, čije je ostvarenje obično popraćeno učinkovitim postizanjem rezultata učenja onoga koji uči;
• razborita primjena tehnologije podređena dosezanju cilja učenja.

Kratki sadržaji za učenje, prvi korak ka mikroučenju

Najočitnija karakteristika mikroučenja je njegova duljina, koja u pravilu ne prelazi 10 minuta. A to ograničava i opseg sadržaja za učenje posredovanih mikroučenjem. Učenje kratkih sadržaja za učenje nije novost u pedagoškoj teoriji i praksi. Prednosti učenja kroz manje sadržajne sklopove u pedagoškoj su teoriji poznate već dulje vrijeme.

Mikroučenje omogućuje značajno više nego što vrijedi za učenje kratkih sadržaja za učenje usmjerenih na pamćenje. Pamćenje je samo prva razina na putu stjecanja znanja i kompetencija te je na Bloomovoj ljestvici kognitivnih sposobnosti pozicionirano najniže. Mikroučenje s odgovarajućim dizajnom nastave (engl. instructional design) i uz odgovarajuću tehnološku podršku, nudi širok spektar provedbenih mogućnosti za dosezanje ciljeva učenja viših kognitivnih razina*.

Kakvi su potencijali mikroučenja za učinkovitije i uspješnije učenje i osposobljavanje zaposlenika?

S obzirom na dosezanje ciljeva učenja, potencijale mikroučenja možemo podijeliti na dvije skupine:

Prvo, mikroučenje u poveznici s mobilnim učenjem omogućuje da je dosezanje primarnog cilja, koji vrijedi za kratke sadržaje za učenje, to jest pamćenje naučenoga, učinkovitije i uspješnije nego kod tradicionalnog pristupa ponavljanja sadržaja. Proces učenja mikroučenja primjenom mobilnih uređaja odvija se prilagođenije i po mjeri pojedinca, naime isti se u miru može bilo kada i od bilo gdje te koliko puta želi uhvatiti u koštac s ponavljanjem i utvrđivanjem gradiva za učenje.  

Drugo, alati i aplikacije koji su ugrađeni, učitani ili predani u (pametne) mobilne uređaje, značajno šire potencijale mikroučenja putem dosezanja primarnog cilja pamćenja te omogućavaju učinkovitu i uspješnu realizaciju ciljeva učenja, koji su na Bloomovoj ljestvici pozicionirani više. To su prije svega ciljevi koji se povezuju s primjenom naučenoga, evaluacijom različitih mogućih rješenja, pa i poticanjem kreativnosti na radnom mjestu**.

Bogatstvo tehnoloških mogućnosti koje je raspoloživo ili pak dostižno na mobilnim uređajima, omogućuje široku paletu formata mikroučenja, od onih tehnološki jednostavnih pa do onih naprednijih (na primjer videosnimke, interaktivne videosnimke, animacije, infografika, kvizovi, gamifikacije i simulacije, nadograđena i virtualna stvarnost).

Izbor formata mikroučenja u prvom redu ovisi o cilju učenja. Pri osmišljavanju mikro jedinice učenja i pripremi gradiva za mikroučenje, treba, pored ovog temeljnog smjerokaza, uzeti u obzir i karakteristike ciljane skupine ili pojedinca, prirodu sadržaja za učenje, raspoložive izvore, tehnološka ograničenja i slično.

Prednosti mikroučenja za zaposlenike

Fleksibilnost u oblikovanju mikroučenja omogućuje da je primjenjivo zapravo u svim segmentima i na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja, a njegove prednosti su najprimjerenije za osobe koje se osposobljavaju na radnom mjestu, odnosno obrazuju uz posao.

Prednosti mikroučenja za učenje i osposobljavanje zaposlenika su sljedeće:

• Relevantni sadržaji za učenje mikroučenjem posredovani su u pravo vrijeme i na pravom mjestu.  
• Mikroučenje zaposleniku omogućuje fleksibilnost u odabiru termina i lokacije za učenje (samousmjereno učenje).
• Aktivnom uporabom alata i aplikacija mikroučenje potiče razvoj digitalnih kompetencija.
• Omogućuje suradnju unutar skupina za učenje /timova  i njihovo povezivanje.
• Omogućuje iskustveno učenje i osposobljavanje.
• Radi prilagodljivosti mikroučenja individualnim obrazovnim potrebama, bez nepotrebnog uključivanja suvišnih sadržaja, smanjuje se kognitivno opterećenje; rezultati osposobljavanja se brže pokazuju u postignućima zaposlenika, a sve to poboljšava motiviranost za učenje i osposobljavanje.

Prednosti mikroučenja za organizaciju

Mikroučenje je dobar izbor i za organizaciju koja na taj način osposobljava i obrazuje zaposlenike, naime mikroučenje u usporedbi s tradicionalnim oblicima (poput na primjer radionica, seminara, učenje iz tiskanih gradiva) ima zapažene prednosti.

• Skraćuje vrijeme potrošeno na učenje i osposobljavanje.
• Omogućuje brže dosezanje ciljeva organizacije radi mogućnosti bržeg prilagođavanja osposobljavanja na neprestane promjene.
• Skraćuje vrijeme za pripremu i smanjuje troškove razvoja i provođenja obrazovanja i osposobljavanja.
• Skraćuje razdoblje odsutnosti s posla i time povezane oportunitetne troškove i organizacijske probleme. Radi učenja i osposobljavanja radni je proces značajno manje ometan.
• Doprinosi povećanju digitalnih kompetencija zaposlenika te time poboljšava uvjete za digitalnu transformaciju poduzeća.

Ograničenja mikroučenja

Navedene se prilike koje mikroučenje pruža pojedincu ili organizaciji, naravno, ne realiziraju u punom opsegu kod svakog slučaja mikroučenja. To ovisi o formatu mikroučenja, o njegovoj pozicioniranosti u proces učenja, o sadržajima za učenje, o osobinama osobe koja uči i o drugim čimbenicima.

U vezi s mikroučenjem u praksi često dolazi do krivog shvaćanja i slike o nezahtjevnosti njegove pripreme. Mikroučenje je tako često percipirano kao veoma privlačan oblik obrazovanja radi niskih troškova, koje si mogu priuštiti svi oni koji znaju razdrobiti sadržaj za učenje te mrvice (komadiće) pretvoriti u elektronički format kojemu se može pristupati mobilnim uređajima. Ali za kvalitetno osmišljavanje jedinice mikroučenja i za izradu gradiva za mikroučenje potrebno je najmanje temeljno poznavanje problematike planiranja i razvoja programa e-obrazovanja te osnovno ovladavanje digitalnim alatima za kreiranje digitalnih gradiva za mikroučenje.

Mikroučenje niti nije univerzalno primjenjiva strategija učenja. Mikroučenje svakako nije primjereno za kompleksne i kompliciranije sadržaje za učenje, koji se ne mogu kvalitetno predstaviti u nekoliko minuta. Mikroučenje nije ni dobra strategija učenja za obrađivanje novih, još nepoznatih  tematika.

Popriličan oprez zahtijeva primjena mikroučenja kada je dio sadržaja istrgnut iz cjeline te postoji opasnost da osoba koja uči ne prepozna međusobnu povezanost i suovisnost pojedinih dijelova sadržaja za učenje. U tom se slučaju treba pobrinuti da osoba koja uči ima pristup drugim sadržajima za učenje koji su povezani s tematikom.

Literatura

Bregar, L., Zagmasjter M., Radovan M. (2020.). E-obrazovanje za digitalno družbo. Andragoški centar Slovenije. https://www.acs.si/digitalna-bralnica/e-izobrazevanje-za-digitalno-druzbo/ [pristup 1. 9. 2021.]

Shail M S (August 02, 2019) Using Micro-learning on Mobile Applications to Increase Knowledge Retention and Work Performance: A Review of Literature. Cureus 11(8.): e5307. DOI 10.7759/cureus.5307 [pristup 15. 6. 2019.]