Uz sve poteškoće i probleme kojima smo svjedoci od nastanka pandemije, dakle od početka 2020. godine pa nadalje, ipak se pokazalo i to da su, uz odgovarajuću državnu potporu, poduzeća sposobna zadržati ulaganja, proizvodnju i zapošljavanje više nego što su to očekivali instituti i banke koji se bave gospodarskim prognozama. No ratom u Ukrajini prognoze su pak postale još rizičnije, naime postoji čak nekoliko područja u kojima su rizici srednjoročni, pa čak i dugoročni.
Osim pitanja koliko je zamisli i energije poduzećima ostalo za prilagođavanje novome, rizici su uvelike povezani i sa slabom otpornošću gospodarstava u razvoju, koja mnogo teže podnose probleme s opskrbom od nas, te su još izloženija smanjivanju opskrbe hranom i npr. gnojivom. Ovakva bi očekivanja ubuduće mogla smanjiti trenutačni optimizam pri potrošnji domaćinstava te bi mogla uzrokovati i zastoj u njihovim ulaganjima.
No ipak ne smijemo zaboraviti da smo već prilikom pojave pandemije bili svjedoci neslućenim promjenama svih vrsta tehnologija. U biti je šok uzrokovan pandemijom brzinu tih promjena samo još povećao, a ništa drugačije nije ni s ratom u Ukrajini. Države, naravno, smišljaju načine kako spriječiti negativne učinke šokova na gospodarstvo, dok je za kućanstva u redu da se oslanjaju na nešto drugo.
O neočekivanim događajima ćemo najmanje ovisiti ako budemo ulagali u znanje. Općim pristupom informacijama i ovdje će u prvom redu biti prije svega fleksibilnost i opće kompetencije – za očuvanje svojeg položaja na tržištu rada će se naime boriti i ostali, ali razlika će biti upravo u dvije gore spomenute karakteristike znanja.