Najveći sustavi visokoškolskog obrazovanja (Kina, Indija, Amerika) su zbog zaštite zdravlja svojih studenata bili takoreći primorani na pokušaje online učenja ogromnih razmjera. Više od 30 milijuna studenata u svijetu je počelo obrazovanje na daljinu, s kojim su zamijenili klasična predavanja i vježbe. Većina sveučilišta zatvorila je svoje kampuse.
Promjene se nisu dotakle samo domaćih studenata u pojedinim zemljama, već i brojnih međunarodnih studenata. Tako su, na primjer, australijska sveučilišta užurbano tražila rješenja za više od 100.000 međunarodnih kineskih studenata, koji su prije epidemije otišli kući na proslavu lunarne Nove godine te se nakon toga više nisu mogli vratiti zbog zabrane ulaska inozemnih državljana u Australiju.
Možemo i pregledati društvene medije koji su puni anegdota o frustracijama studenata i profesora, kao što su npr. pozivi profesora koji su studente istjerivali iz toaleta, pojedini nesretni profesori su ''predavali'' bez zvuka, studenti koji su željeli otići kući, ali nisu mogli, a mogli bismo i dalje nabrajati.
U ovom trenutku se u visokom školstvu provodi niz istraživanja u svrhu ocjenjivanja ovog velikog eksperimenta.
Pa ipak, kako je realno da odjednom ogromnu količinu podučavanja prenesu na Internet? Imaju li vodstva sveučilišta koja su sudjelovala u istraživanju časopisa Times Higher Education (THE) pravo kada misle da će studenti virtualno iskustvo doživjeti kao lošu zamjenu za ''pravo obrazovanje''? Ili će se dogoditi upravo suprotno, te će online visokoškolsko obrazovanje postati nova uobičajenost znatno prije i u mnogo većem obimu, nego što su to prethodno predvidjeli stručnjaci?
Poslovne škole koje već imaju iskustva s online programima, u trenutačnoj krizi imaju manje poteškoća. Dobri online programi su naime mnogo više od samo sinkronih video predavanja. Oni naime zahtijevaju nove didaktičke pristupe i koncepte, te pre svega različite mogućnosti interakcije. Koliko je to zahtjevno, možemo pratiti na poznatim poslovnim školama u svijetu, na primer na Ross School of Business-u na sveučilištu u Michiganu, na švicarskoj IMD Business School, te također, u Sloveniji, kao na primer, na DOBA Fakultetu.
IT sektori su u centru pozornosti upravitelja visokoškolskih institucija
Digitalna revolucija je uzrokovala da IT sektori budu u centru pozornosti upravitelja visokoškolskih ustanova. Na sveučilištima ubrzano razvijaju i unapređuju uvođenje studija na daljinu. U razvoj su uključeni inženjeri, programeri, pedagozi i IT stručnjaci. Korona kriza je uklonila nekadašnje razmišljanje visokoškolskih ustanova da su studiji na daljinu realna mogućnost samo za tehnološki spretne profesore. Sada potiču i osposobljavaju sve profesore. U pravilu se ne bave najzahtjevnijim oblicima i složenim aspektima studija na daljinu, prije svega zbog očekivanja da će to biti samo privremeno. Prilagodili su rasporede, prate zadatke studenata, a veliki logistički zalogaj je timski rad studenata koji žive u različitim vremenskim zonama, prate ocjenjivanje, dok je veći naglasak je na tjednim zadacima, a manji na konačnim ispitima.
Rad profesora se promijenio
Visokoškolski profesori su morali temeljno promijeniti svoje radne navike, a brojni izvještavaju o povećanom radnom opterećenju, kada žure pravovremeno objavljivati svoje nastavno gradivo te se istovremeno bave svime što nose online predavanja.
Brojni profesori su se obradovali pomaku ka učenju na daljinu. U fazi prelaska na Internet su se međusobno podržavali, kreirali su prave mreže podrške, razmjenjivali svoja otkrića i dijelili savjete kako ploviti kroz svijet online podučavanja. Praćenje online predmeta suradnika postao je prikladan i koristan način prijenosa dobrih praksi.
Ali pojedinci će se uvijek odupirati promjenama.
Mnogi profesori napominju da su svoje predmete odlično proveli u studijima na daljinu, i vjerujemo da ih pojedini žele i ubuduće provoditi, u potpunosti ili barem djelomično putem Interneta. Opet, drugima će se sve zajedno činiti kao totalni fijasko. Većina će vjerojatno otkriti da su neke stvari djelovale dobro, a druge ne. Pametno bi bilo sustavno prikupiti podatke o tome što je funkcioniralo, a što nije. Te slabe stvari bi mogli popraviti za ubuduće. Tako bi u novoj krizi svi bili bolje pripremljeni.
Iako se mnogi profesori još uvijek trude da svoje predmete završe te tako spase proljetni semestar, mjere će se najvjerojatnije nastaviti i u jesenskom semestru. Stoga visokoškolske ustanove moraju početi razmišljati što će se događati kada se život makar malo vrati u ustaljenu kolotečinu jer je za pripremu kvalitetnih online predmeta i programa potrebno vrijeme.
Visoko školstvo se otvara
Visoko školstvo u svijetu s obrazovanjem na daljinu otvara svoja vrata i nudi dostupnost različitim programima različitim ciljanim skupinama, a ne samo već upisanim studentima. Mnogo sveučilišta se odlučilo za besplatan pristup svim svojim MOOC-ovima, a u Kini su za javnost otvorili više od 2.000 predmeta platforme Rain. Mogu ih pratiti neupisani zaposleni pojedinci, a otvoreni su i za studente i profesore drugih sveučilišta. Povećala se suradnja sa sveučilištima i drugim obrazovnim ustanovama, kao i sa srednjim školama.
Online ispiti su postali realnost
Prilikom brzog prelaska na online učenje, u visokom su školstvu u svijetu mnogi akademici ocjenjivanje na daljinu označili kao još jedno nužno zlo.
U svijetu se inače pojavljuju pitanja kako osigurati sigurnost na online ispitima. A upotreba online ocjenjivanja otvara važnije pitanje: što je suština učenja te kako ga mjeriti. Na mnogim sveučilištima su svjesni trenutačne situacije i mnogo pozornosti posvećuju temeljnom razmišljanju o onome što studenti moraju znati, kako mjeriti njihove kompetencije, svjesni su važnosti povratne informacije.
Iskustva najvećih sveučilišta su različita. Česte su prakse u kojima online ispiti predstavljaju do 50 posto cjelokupne ocjene, dok se drugi dio ocjenjivanja odvija kontinuiranim radom (projektni zadaci, seminarski i drugi zadaci). Mnogi profesori su ugodno iznenađeni rezultatima pri ocjenjivanju.
Na mnogim sveučilištima u svijetu, pa tako i na DOBA Fakultetu, se služe visokotehnološkim rešenjima pomoću internetskih kamera, prepoznavanjem lica koji garantiraju da ispite uistinu polažu studenti.
Potrebno je biti svjestan da je tehnologija samo pomagalo za provođenje online ocjenjivanja, dok je važnije što želimo provjeriti – definirati nastavne rezultate, kako ćemo provjeravati, kako ćemo komunicirati, i kako ćemo davati povratne informacije.
Svakako, studenti najprije moraju isprobati tehnologiju jer samo tako mogu izbjeći stres na online ispitu.
Na raspolaganju je mnogo nastavnih platformi
Za obrazovanje na daljinu doduše na raspolaganju postoji mnogo nastavnih platformi i alata. A prinudna brzina prelaska na Internet velikog broja korisnika nije prošla bez izazova. Svatko tko je barem jednom pokušao organizirati susret putem video-konferencijske platforme Zoom, zna da se mnogo puta javljaju tehničke poteškoće već pri povezivanju 30 studenata, a kamoli pri povezivanju više od stotinu ili tisuću studenata. Prvih nekoliko dana upotrebe najraširenijih video-konferencijskih platformi, one su se više puta srušile.
Kinesko ministarstvo za obrazovanje u ožujku je objavilo da u zemlji imaju 22 online platforme koje nude 24.000 besplatnih visokoškolskih predmeta. Njih su ponudili manjim visokoškolskim ustanovama koje nisu imale sredstava za brzo uspostavljanje online alternativa.
Je li budućnost postala sadašnjost
Rezultati istraživanja koja bi dokazala da je učenje u predavaonicama učinkovitije od učenja putem Interneta ne postoje. Istraživanja naglašavaju da je važnije pitanje od medija način na koji bi visokoškolski profesori trebali razvijati aktivnost studenata, njihovu kreativnost i inovativnost.
Kada će se u svijetu neposredno završiti razdoblje sprječavanja širenja virusa, u određenom obimu će se vratiti i klasična predavanja. Međutim, utjecaj prelaska na online će ostati. Studenti i profesori su zajedno iskusili novu prekretnicu u suvremenom obrazovanju: interaktivnije znanstveno iskustvo koje se događa u realnom vremenu te je usmjereno na inovacije. Sigurna sam da će profesori taj prelazak na digitalno usvojiti i čak tražiti dodatne mogućnosti kako razviti modele online i kombiniranog obrazovanja.
Praksa ovogodišnjeg proljeća i u Sloveniji neće ostati bez traga. U budućnosti nećemo moći mimo njih. Evaluacija – praćenje ovog velikog eksperimenta može doprinijeti traženju dugoročnih rešenja problema koji postoje unutar visokog školstva.
Način na koji ćemo uvođenje obrazovanja na daljinu pratiti, kontrolirati, te također kako ćemo razumjeti odazive na promjene, bit će ključno pri uvođenju obrazovanja na daljinu u visokom školstvu ubuduće. Na svima nama je da tražimo bolje, suvremenije mogućnosti te da formiramo strategiju uvođenja obrazovanja na daljinu u visokom školstvu.
Ustanove će se morati odlučiti kako će provoditi studij na daljinu - u kombiniranom obliku, u potpunosti online sa suvremenim pedagoškim strategijama podučavanja, sa suradnjom studenata, s mnogo interakcije, s kontinuiranim ocjenjivanjem, i tome prilagoditi sav svoj rad, svoju viziju, organiziranost i osposobljavanje profesora.
U Hrvatskoj je neophodno formirati i usvojiti temeljne standarde koji će definirati ključne elemente za provođenje studija na daljinu. Samo tako možemo stati rame uz rame sa svjetskim razvojem.
