Dekan DOBA Fakulteta: Što smo do sada mogli naučiti?

U ovim neprevedivim vremenima i sa zabrinutošću zbog toga kakve će posljedice ostaviti zatvaranje kao način za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom, ne smijemo zaboraviti na temeljne čovjekove osobine. Jedna je sigurno prilagodljivost, a posebno želim istaknuti proces učenja. Udarci koje nam je do sada uzrokovala pandemija su, to već možemo presuditi, ponegdje već značajno promijeniti naše razumijevanje problema pa i djelovanje. Jedno od područja koje je za vrijeme našeg boravka u izolaciji iznimno procvjetalo, bile su informacije iz medija svih vrsta: od onih s kojima su nas vlade željele disciplinirati, pa sve do najrazličitijih teorija zavjere i objašnjenja kako nas vlade zatvaranjem zavaravaju. U vrijeme kada u većini zemalja (barem prvi val) pandemija očito prestaje, statistika pak svakome razumljivo dokazuje kako je najbolja od poznatih strategija bila ograničavanje kontakata među ljudima, iako na račun velike gospodarske štete. Svakako nas zanimaju ljudski životi. Mjereno na milijun stanovnika, najlošija statistika sada se ističe u zemljama, u kojima je vodstvo u početku ignoriralo mjere za ograničavanje kontakata (SAD, Velika Britanija) i Švedska, gdje su se odrekli ograničavanju kontakata i pokušali s inficiranjem šire populacije.

Kako je Hrvatska u tom području bila mnogo učinkovitija, govori podatak da smo u usporedbi sa Švedskom do sada na milijun stanovnika imali samo nešto više od 13 % zaraženih, međutim mnogo smo učinkovitiji bili u spašavanju života, dosegnuvši tek nešto više od 5 % umrlih.

U ovom dijelu Europe su u vezi s gospodarskim očekivanjima naše oči uperene prije svega u Njemačku kao u glavnu europsku gospodarsku velesilu – stanje gospodarstva kod njih naravno uvjetuje njihovo zanimanje za naše proizvode te time i izvoz, koji je od iznimnog značenja za rast BDP-a kod nas. U korist našim pozitivnim očekivanjima su trendovi skraćivanja dobavnih putova, gdje naša regija postupno zamjenjuje istočnu Aziju te se povećavaju prilike za naša poduzeća. Iako u njemačkom BDP-u automobilska industrija ne doseže 5 %, ima zbog njezine međunarodne orijentacije u nabavi intermedijarnih proizvoda u Hrvatskoj relativno veće značenje, zbog čega se njezino posustajanje brzo osjeća u smanjenju zaposlenosti kod nas. A upravo ovoj grani prijeti zastoj te će šire područje ovisiti o uspješnosti njemačke vladine politike. Bilo kakve veće promjene bi za nas mogle bile problem, naime kao proizvođači teško možemo prilagoditi postojeću tehnologiju i kapacitete drugoj grani.

I kretanja na tržištu rada su teško predvidiva. Ali svejedno postoj određena kvaliteta poslodavaca koju je u prvi plan gurnulo razdoblje izolacije te je možemo pokušati okrenuti u svoju korist. Ne samo veća fleksibilnost u radu, već i nove tehnologije od nas sve više zahtijevaju prilagođavanje digitalnom društvu. Do toga dolazi mnogo prije nego što smo predviđali te od nas zahtijeva toliko odlučnije postupke. Već za vrijeme zatvaranja stručnjaci su naglašavali važnost ulaganja u znanje, a ista su toliko važnije sada kada vidimo da će negativne posljedice virusa još neko vrijeme utjecati na gospodarstvo. Poduzeća će pažljivije zapošljavati te će biti usredotočenija na kandidate koji će pokazivati sposobnost primjenjivanja digitalne tehnologije u proizvodnji, u menadžmentu i u upravi. Stoga je smisleno, unatoč barem djelomično nesigurnoj budućnosti, već sada razmišljati o investiciji u znanje te tako već na srednji rok dobiti prednost na tržištu rada.